- Piše: Magda Peternek

Ne bih ja bila ja, a ni moj bič ne bi bio za kič, kada se ne bismo vratili na „mjesto zločina’’(mada i ne trebaju navodnici) i ošinuli ponovo po onome što truje i upropaštava zdrav razum. Elem, pisah i šibah po onom jadu i čemeru rijalitija, obrativši se konkretno „Zadruzi’’ i svemu onome što ovo nekulturno medijsko „ostvarenje‘‘ izaziva u čovjeku, koji sebe smatra normalnim čeljadetom. Pisah i ne disah u pokušaju da skrenem pažnju, i da ukažem na ono ortodoksno primitivno, prostačko, i slobodno mogu reći monstruozno iživljavanje nad onim što se još uvijek, valjda, zove glas razuma. Znam da vas ima, i radujem se zbog toga što razmišljate kao ja, i biću srećna ako sam svojim stavom uticala bar donekle i na one koji čuče pored TV-a i pilje u ovu papazjaniju. Biću zadovoljna ako ih moj bič bar za trenutak „zakači’’ i natjera da se zamisle i zapitaju- da li je ovo čudovište zvano „Zadruga‘‘ važnije od čuda zvanog život? Jer, život je čudo, kako reče Kusturica, ako to već niste sami spoznali i saznali. Čudo, koje je vrijedno divljenja i poštovanja. Ali, vi koji ne mislite tako, ipak ostavljate život, tog najvažnijeg i najboljeg vam druga i družite se sa nekom razuzdanom ruljom, s gomilom polusvijeta i nekakvih starleta. I dok se „Zadruga‘‘ broj jedan još nije ni „ohladila’’ ni u kućama ni u glavama besposlenog polusvijeta, stigla je njena svježa, novopečena naslednica, a nad zdravom sviješću serijski ubica „Zadruga‘‘ broj 2. Eto goleme sreće širokom auditorijumu i širokim narodnim masama, eto još mjesecima novih naslađivanja nad tuđim životima, eto starog javašluka u novom pakovanju, eto torture nekulture i šunda. Stiže „Zadruga‘‘ 2, što kod gomile izaziva ushićenje i neopisivu sreću, jer vrlo jasno daje do znanja da će doći i ona treća, četvrta itd. Biće toga napretek, ne brinite, pobrinuli su se za to medijske „zvijezde‘‘, da ostatak svog života provedete u njihovim ispraznim životima. Ne morate, privrženi prijatelji „Zadruge‘‘, uopšte ni da izlazite iz kuće, sjedite vazdan pored TV-a i buljite u ovo dno dna, i jednog dana biće nešto od vas! Bićete „prosvijećeni’’, „prosvijetljeni‘‘ i „dubokomisleni’’. Bićete, definitivno, „širokijeh’’ shvatanja. Buljite i blenite u vaše zadrugare, pričajte s njima, družite se, uđite u srž njihove „intelektualne moći’’ i vaši vidici biće neizmjerno „prošireni’’. Nemojte misliti da sam gruba i ironična što na ovakav način hoću da ošinem po vašoj besmislenoj i ispraznoj svakodnevici. Ne mislim da sam gruba ili arogantna ako kažem da će vaš dragi mozak (a imate samo jedan) zakržljati od tog, do besvijesti, izrabljivanja svijesti. Pretvoriće se (ako već nije) u zatucanu marionetu bijeloga polusvijeta. Žao mi je, ali sam i ljuta, što vašoj sreći nije bilo kraja kada ste ugledali onu „grandioznu dvojku ispred vaše „svemoćne Zadruge‘‘. Moj ponos, pa onda naravno i razum (još se smatram takvom) definitivno ne mogu da shvate i da prihvate da se rijaliti šou doživljava kao način života mnogih. Dok svakodnevno razmišljam i svoju energiju, usmjeravam da bih se na sve načine suprotstavila ovom primitivizmu, oni koji ga stvaraju zadovoljno trljaju ruke. A i kako i ne bi kad su u ovaj lumperaj i kičeraj uložena četiri miliona eura, pa valja to sad raspodijeliti na „ravne časti’’. Hljeba i igara je jedina rečenica koju mogu u ovom ružnom i tužnom slučaju da upotrijebim. Zatupi, zaglupi, pa vladaj, čini mi se mnogo efikasnije nego ono, zavadi pa vladaj. Pjevate horski –svi treba da znaju šta zadrugarstvo znači, veličajući njegovo mizerno i prizemno bahaćenje.
Ponavljam, ako sam bar malo uticala ovim tekstom na vas koji ne razmišljate kao ja, možda mi se učini da ima nade za vas. Ja ću se nadati da je tako. I ja i moj bič, jer rijaliti zadruge su kič.
(Autorka je pjesnikinja)